pasivna kuča

Cijene energenata skaču u nebesa, a k tome i klasični energenti jako zagađuju okoliš. Upravo stoga ne čudi da sve više ljudi želi živjeti u pasivnim kućama. Radi se o kućama koje se grade slično kao klasične kuće, ali se poštuju strogi standardi izolacije kako bi se bez aktivnog sustava grijanja ili hlađenja održala ugodna i stalna temperatura u kući. Ovakve su kuće stoga veliki hit u zapadnim zemljama. A kakve su pasivne kuće u Hrvatskoj te ima li ih uopće?

Za početak znajmo kako prosječno hrvatsko kućanstvo potroši oko 200 kW po kvadratnom metru godišnje. Većina kuća izgrađena je prije 1987. godine pa ovaj podatak nije nimalo laskav. Po podacima iz zapadnih zemalja, ako je utrošak energije manji od 15 kW po kvadratnom metru površine, kuća se može nazvati pasivnom kućom. Dakle, vidimo da se radi o ogromnoj razlici!

Iako kaskamo za zapadom, pasivne kuće u Hrvatskoj nisu totalna nepoznanica. Primjerice 2014. godine objavljeno je kako će se graditi prva kuća ovakve vrste u Hrvatskoj, a koja je ujedno i dobila certifikat Passivhaus Instituta. Kuća je to na otoku Olibu, u neposrednoj blizini mora. Sastoji se od dvije stambene jedinice, a u svakoj od njih boravi  četveročlana obitelj i to osam mjeseci godišnje.

pasivna kuća

No, ovo je bio tek početak jer je nešto kasnije bombastično odjeknula vijest kako su do početka 2015. godine izgrađene 21 pasivne kuće u Hrvatskoj (usporedbe radi, u zapadnoj Europi do tada ih je bilo već oko 150,000). Objavljeno je i kako se u ovakvim kućama troši i do 80 posto manje energije nego u klasičnim kućama, što u konačnici znači i znatno manje račune za režije, barem one koji se tiče energetskih troškova. Po broju ovakvih pametnih kuća prednjače neke regije u Hrvatskoj, prije svega Koprivnica, potom Sveta Nedjelja, Zadar i Osijek. Najviše se ipak ističe Koprivnica gdje ovakvu kuću od milja zovu i kao ‘šparna hiža’. Ondje su ovakve kuće izgrađene u okviru POS-a (stambeno poticane stanogradnje), što se ne susreće često.   Iz samog grada najavljeno je kako žele do 2025. godine postati energetski neovisni, odnosno prvi energetsko neovisni grad u Hrvatskoj pa u tom planu upravo pasivne kuće imaju itekako važno mjesto. Osim kuća grade se ondje i šparne stambene zgrade te i škola.

Pasivne kuće u Hrvatskoj popularne su i u drugim regijama, prije svega u Istri i Primorju, gdje se najviše ističu privatni investitori u ovakav vid gradnje. Ondje gradovi i općine pokušavaju raznim poreznim olakšicama smanjiti troškove izgradnje ovakvih kuća, međutim najveći problem je što se zbog termoizolacije povećava i trošak za građevinsku dozvolu te se ista stvar događa i s koncesijom za korištenje podzemnih voda. Ipak, mnogi se ne daju zaustaviti te uspješno svladavaju sve prepreke. Posebno ćemo istaknuti jednu poslovno – stambenu zgradu koja je izgrađena u Žminju. Zapanjit će vas podatak da zgrada ima čak 802 četvorna metra prostora, a troškovi za grijanje za cijelu godinu iznose svega – 1,200 kuna!

Pasivne kuće u Hrvatskoj dakle nisu nepoznanica i kako se sve više ulaže u turizam, sve je i više ljudi spremno ulagati u njihovu izgradnju.

Pasivne kuće pravi su hit

Danas je ekologija mnogima prva pomisao prilikom gradnje novog objekta, a u korelaciji s tim pojmom vezane su i pasivne kuće. Naime, pasivne kuće označavaju kuće u kojoj se po metru kvadratnom godišnje ne utroši više od 1,5 litra loživog ulja ili 1,5 kubika plina. Prvi primjer ovakve građevine napravljen je davne 1991. godine u Njemačkoj te je ovaj standard o potrošnji vrijedio onda i vrijedi još do danas. Dakle, ako ste sretnik i živite u ovakvoj kući doista se može reći da štedite na grijanju, a ujedno i smanjujete svoj ekološki otisak, odnosno pridonosite smanjenju zagađenja jedinog nam planeta.

Prilikom gradnje pasivne kuće moraju se poštivati strogi standardi

Prilikom gradnje pasivne kuće moraju se poštivati strogi standardi kako bi se smanjilo stvaranje bilo kakvih pa i najmanjih otvora kroz koje bi zrak mogao izlaziti van ili ulaziti unutra. Ovo znači da je izolacija izvrsna (zidova, prozora, vrata, krova), a ono što se kod ovakvih kuća još posebice pazi jest način komfornog provjetravanja, nepostojanje ‘toplih mostova’ te prostor koji je kompletno zabrtvljen.

Zapravo većina pasivnih kuća i nema neki poseban aktivan izvor topline već ono na što se pazi jest da se gubitak topline provjetravanjem kompenzira putem pasivnih energetskih doprinosa kao što je korištenje energije Sunca (kroz prozore), toplinom koja dolazi radom raznim električnih uređaja te osvjetljenjem i  preko tjelesne topline ljudi koji se u određenom trenutku nalaze u tom objektu.

Za pasivne kuće vrijedi i tako – zvani pametan raspored prostorija jer se one za koje je najbitnije da budu najtoplije stavi da su izložene najvećoj količini sunčeve svjetlosti. Također, bitan je i poseban sustav prozračivanja gdje sve radi na principu izmjene topline prilikom čega ulazni zrak može dobiti i do 80 posto topline iz izlaznog, potrošenog zraka. Primjera radi, ako je u prostoriji temperatura 20 stupnjeva, a vani nula stupnjeva, temperatura zraka koji ulazi može se dignuti i na 16 stupnjeva. A što u ljetnim mjesecima? Princip je isti, ali obrnut pa se hladniji zrak održava u unutrašnjosti bez ikakve potrebe za klima uređajima.

Pasivne kuće obično se nazivaju i niskoenergetskim kućama

Pasivne kuće obično se nazivaju i niskoenergetskim kućama, ali razlika je u tome što su za niskoenergetske kuće postignuti standardi za gradnju, a pasivna kuća zapravo bi bila najekstremniji oblik takvih kuća. Danas su ove kuće posebno popularne na zapadu jer smo i sami svjedoci kako cijene energenata odlaze u nebo pa je svatko u stalnoj potrazi za što energetski neovisnijom građevinom.

Pasivne kuće u konačnici troše i do čak 80 do 90 posto manje energije od klasičnih kuća. Njezini bi prozori trebali biti sa trostrukim ostakljenjem i punjeni argonom te bi trebali dobro brtviti kako bi se gubljenje energije smanjio na minimum. Također, za grijanje samih prostorija, ali i vode često se kod ovakvih kuća koristi tako – zvana dizalica topline (geotermalno grijanje), a zapravo se radi o činjenici da je tlo na određenoj dubini na konstantnoj temperaturi pa se ugrađuju cijevi s vodom koje idu do te dubine, a što u konačnici pridonosi i grijanju prostora i grijanju vode za korištenje.

Za kraj znajmo da je izgradnja pasivne kuće skuplja od klasične za oko 20 posto, ali ako uzmemo u obzir velike energetske uštede, dugoročno se radi o dobroj investiciji koja će se itekako isplatiti.

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *