Montažna ili klasična kuća pitanje je sad? Ovo je nedoumica koja prati mnoge koji kreću u avanturu izgradnje objekta u kojem će živjeti. Zapravo ispravnog i neispravnog odgovora nema jer najbolji odgovor za svaku obitelj ili pojedinca ovisi o vlastitim preferencijama. Jednako kao što znate odgovara li vam bolje stan ili kuća, isto tako trebate odlučiti odgovara li vam bolje montažna ili klasična gradnja kuće. I jedno i drugo imaju svoje prednosti i mane, a zašto montažne kuće imaju mnogo više prednosti nego mana saznajte u našem članku.

Montažne kuće idealno su rješenje

Za sve one koje vole odnos snaga po principu ‘ključ u ruke’. Dakle, radi se o samostojećem objektu za kojeg ćete znati kako izgleda i kakav je raspored prostorija, ali sve ostale stvari, od dobivanja građevinske dozvole (i svih ostalih dozvola) pa dobivanja kredita, organizacije radnika, sve je u rukama nekog drugoga, tj. izvođača radova.

Osim toga, većina montažnih kuća su ujedno i niskoenergetske kuće pa je ovo stavka koja mnogo znači u pogledu uštede energije i smanjenja zagađenja. S druge strane, ako želimo da je klasična kuća ujedno i niskoenergentska, u nju se mora posebno ulagati te joj se cijena znatno povećava. Primjerice, zbog termoizolacije povećava se debljina zida kod klasične kuće na preko 40 centimetara, čime se smanjuje neto korisna površina same kuće, dok s druge strane montažne kuće imaju otprilike 10 posto veću vrijednost neto korisne površine.

Veliki plus kod gradnje montažnih kuća jest i vrijeme izgradnje. I sami znamo da kada se gradi klasična kuća, od temelja do završetka treba proći i dvije godine, a ponekad se unutarnji radovi protegnu unedogled, prije svega jer radnici često ‘lete’ s jednog gradilišta na drugo. Montažne kuće su puno efikasnije po tom pitanju jer kada pristanete na njihovu izgradnju, izvođač radova se obvezuje da će ih završiti u roku dva mjeseca!

Ono što mnoge brine kod izgradnje ovakvih kuća jest njihova cijena.

Tako ćete čuti da se one reklamiraju kao jeftine kuće, međutim nemojte nasjedati na takve promidžbene poruke. Naime, montažne kuće nisu jeftine, ali su jeftinije od klasičnih kuća koje se grade po istim principima kao i montažne kuće, a to konkretno znači da se koriste kvalitetni materijali i dobra izolacija te sve ostale stvari koje klasičnu kuću čini niskoenergentskom.

Usporedbe radi, cijena prosječne montažne kuće košta oko 600 eura po kvadratnom metru, dok je cijena klasične kuće građene po istim standardima kao i ona montažna 700 eura po kvadratnom metru. Ono što je kod montažnih kuća isplativo jest njihova niskoenergentska strana i dugoročna ušteda energije i novaca.

Posebno je zanimljivo kod montažnih kuća da one imaju svoj rok trajanja. Za klasične kuće se smatra da mogu trajati vječno ukoliko se u njih stalno ulaže i popravlja ih se (ali svjedoci smo da to često ipak nije tako), dok montažne kuće u prosjeku traju oko 150 godina. Još jedna zanimljivost vezana uz to je i da se one nakon isteka tog roka mogu demontirati te se većina dijelova može reciklirati pa se radi i pozitivnoj ekološkoj strani cijele priče.

Drvene kuće oduvijek imaju svoje vjerne poklonike, a u prošlosti su jedino takve i postojale. Primjerice, tako u središnjem dijelu Hrvatske imamo korablje, što su ustvari drvene kuće na kat, koje se i danas mogu prebacivati s jednog mjesta na drugo i u njima ugodno stanovati.

Ipak, znanost i tehnologija stalno napreduju pa se tako danas sve više kombinira drvo na modularni način izgradnje kada razmišljamo o kućama. O čemu govorimo kada govorimo o drvenim modularnim kućama i koje su prednosti drvenih modularnih kuća?

Modularna drvena kuća ili zgrada je objekt čiji se dijelovi već unaprijed izrađeni u tvornici, a potom se na gradilištu samo slažu jedan do drugog ili jedan na drugi pomoću raznih dizalica i sličnih strojeva.

Za razliku od klasičnih kuća ove mogu biti izgrađene u svega nekoliko tjedana jer njihovo slaganje nije direktno uvjetovano vremenskim prilikama i mnogim drugim ograničenjima s kojima se susreću graditelji običnih kuća. Također, ovakve kuće smatraju se i energetski učinkovitom vrstom kuća jer imaju dobru izolaciju te s obzirom na to omogućuju uštedu energije.

kuća

Cijena drvenih modularnih kuća znatno varira od jedne do druge. Dakako, najviše ovisi o zahtjevima naručitelja, ali i o izradi. Što ima više ukrasa, što se drvo više mora ukrašavati i rezbariti te se žele koristiti određene boje ili slično, to će i cijena biti veća. Globalno gledano cijena im je veća za kojih 20 posto od običnih kuća od opeke i sličnih, tradicionalnih materijala.

Prednosti drvenih modularnih kuća – trend života u prirodi

Iako u Hrvatskoj ovaj trend još nije previše popularan, u mnogim državama jest, a najviše preko Velike Bare, odnosno u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je i nastao. Radi se o tome da ljudi žive u malim drvenim kućama koje svojim dizajnom minimalno narušavaju prirodni okoliš u kojeg su smještene, a smještene su upravo u prirodi, u ili na rubovima šuma, na livadama, i sličnim mjestima odvojenim od urbanizacije.

Ove kuće često imaju desetak ili dvadesetak kvadrata i u njima je smješteno baš sve potrebno za normalan život – kuhinja, tuš, toalet, krevet za spavanje. Dakako, bit je u modularnoj izgradnji te unaprijed osmišljenom planu. Nerijetko upravo poslovni ljudi žive u ovakvim, minimalističkim kućama jer se žele povezati s prirodom. Za sve one koji rade u visokim betonskim zgradama ovo je zasigurno veoma poznati osjećaj. Ovi ljudi često na posao putuju biciklom ili kakvim drugim ekološkim prijevoznim sredstvom te svojim načinom života izvan ureda pokušavaju smanjiti razinu stresa u životu.

U SAD-u je razvijena industrija izgradnje malih drvenih kuća pa je sve zajedno na jednoj višoj razini. Osim toga, nerijetko se i sami ljudi bacaju u izazov izgradnje drvene modularne kuće u prirodi, netko s više uspjeha, netko s manje. No, na ovaj način se i troškovi izgradnje dodatno snižavaju.

Prednosti drvenih modularnih kuća – ruski primjer

Cijene energenata skaču u nebesa, a k tome i klasični energenti jako zagađuju okoliš. Upravo stoga ne čudi da sve više ljudi želi živjeti u pasivnim kućama. Radi se o kućama koje se grade slično kao klasične kuće, ali se poštuju strogi standardi izolacije kako bi se bez aktivnog sustava grijanja ili hlađenja održala ugodna i stalna temperatura u kući. Ovakve su kuće stoga veliki hit u zapadnim zemljama. A kakve su pasivne kuće u Hrvatskoj te ima li ih uopće?

Za početak znajmo kako prosječno hrvatsko kućanstvo potroši oko 200 kW po kvadratnom metru godišnje. Većina kuća izgrađena je prije 1987. godine pa ovaj podatak nije nimalo laskav. Po podacima iz zapadnih zemalja, ako je utrošak energije manji od 15 kW po kvadratnom metru površine, kuća se može nazvati pasivnom kućom. Dakle, vidimo da se radi o ogromnoj razlici!

Iako kaskamo za zapadom, pasivne kuće u Hrvatskoj nisu totalna nepoznanica. Primjerice 2014. godine objavljeno je kako će se graditi prva kuća ovakve vrste u Hrvatskoj, a koja je ujedno i dobila certifikat Passivhaus Instituta. Kuća je to na otoku Olibu, u neposrednoj blizini mora. Sastoji se od dvije stambene jedinice, a u svakoj od njih boravi  četveročlana obitelj i to osam mjeseci godišnje.

pasivna kuća

No, ovo je bio tek početak jer je nešto kasnije bombastično odjeknula vijest kako su do početka 2015. godine izgrađene 21 pasivne kuće u Hrvatskoj (usporedbe radi, u zapadnoj Europi do tada ih je bilo već oko 150,000). Objavljeno je i kako se u ovakvim kućama troši i do 80 posto manje energije nego u klasičnim kućama, što u konačnici znači i znatno manje račune za režije, barem one koji se tiče energetskih troškova. Po broju ovakvih pametnih kuća prednjače neke regije u Hrvatskoj, prije svega Koprivnica, potom Sveta Nedjelja, Zadar i Osijek. Najviše se ipak ističe Koprivnica gdje ovakvu kuću od milja zovu i kao ‘šparna hiža’. Ondje su ovakve kuće izgrađene u okviru POS-a (stambeno poticane stanogradnje), što se ne susreće često.   Iz samog grada najavljeno je kako žele do 2025. godine postati energetski neovisni, odnosno prvi energetsko neovisni grad u Hrvatskoj pa u tom planu upravo pasivne kuće imaju itekako važno mjesto. Osim kuća grade se ondje i šparne stambene zgrade te i škola.

Pasivne kuće u Hrvatskoj popularne su i u drugim regijama, prije svega u Istri i Primorju, gdje se najviše ističu privatni investitori u ovakav vid gradnje. Ondje gradovi i općine pokušavaju raznim poreznim olakšicama smanjiti troškove izgradnje ovakvih kuća, međutim najveći problem je što se zbog termoizolacije povećava i trošak za građevinsku dozvolu te se ista stvar događa i s koncesijom za korištenje podzemnih voda. Ipak, mnogi se ne daju zaustaviti te uspješno svladavaju sve prepreke. Posebno ćemo istaknuti jednu poslovno – stambenu zgradu koja je izgrađena u Žminju. Zapanjit će vas podatak da zgrada ima čak 802 četvorna metra prostora, a troškovi za grijanje za cijelu godinu iznose svega – 1,200 kuna!

Pasivne kuće u Hrvatskoj dakle nisu nepoznanica i kako se sve više ulaže u turizam, sve je i više ljudi spremno ulagati u njihovu izgradnju.

Pasivne kuće pravi su hit

Danas je ekologija mnogima prva pomisao prilikom gradnje novog objekta, a u korelaciji s tim pojmom vezane su i pasivne kuće. Naime, pasivne kuće označavaju kuće u kojoj se po metru kvadratnom godišnje ne utroši više od 1,5 litra loživog ulja ili 1,5 kubika plina. Prvi primjer ovakve građevine napravljen je davne 1991. godine u Njemačkoj te je ovaj standard o potrošnji vrijedio onda i vrijedi još do danas. Dakle, ako ste sretnik i živite u ovakvoj kući doista se može reći da štedite na grijanju, a ujedno i smanjujete svoj ekološki otisak, odnosno pridonosite smanjenju zagađenja jedinog nam planeta.

Prilikom gradnje pasivne kuće moraju se poštivati strogi standardi

Prilikom gradnje pasivne kuće moraju se poštivati strogi standardi kako bi se smanjilo stvaranje bilo kakvih pa i najmanjih otvora kroz koje bi zrak mogao izlaziti van ili ulaziti unutra. Ovo znači da je izolacija izvrsna (zidova, prozora, vrata, krova), a ono što se kod ovakvih kuća još posebice pazi jest način komfornog provjetravanja, nepostojanje ‘toplih mostova’ te prostor koji je kompletno zabrtvljen.

Zapravo većina pasivnih kuća i nema neki poseban aktivan izvor topline već ono na što se pazi jest da se gubitak topline provjetravanjem kompenzira putem pasivnih energetskih doprinosa kao što je korištenje energije Sunca (kroz prozore), toplinom koja dolazi radom raznim električnih uređaja te osvjetljenjem i  preko tjelesne topline ljudi koji se u određenom trenutku nalaze u tom objektu.

Za pasivne kuće vrijedi i tako – zvani pametan raspored prostorija jer se one za koje je najbitnije da budu najtoplije stavi da su izložene najvećoj količini sunčeve svjetlosti. Također, bitan je i poseban sustav prozračivanja gdje sve radi na principu izmjene topline prilikom čega ulazni zrak može dobiti i do 80 posto topline iz izlaznog, potrošenog zraka. Primjera radi, ako je u prostoriji temperatura 20 stupnjeva, a vani nula stupnjeva, temperatura zraka koji ulazi može se dignuti i na 16 stupnjeva. A što u ljetnim mjesecima? Princip je isti, ali obrnut pa se hladniji zrak održava u unutrašnjosti bez ikakve potrebe za klima uređajima.

Pasivne kuće obično se nazivaju i niskoenergetskim kućama

Pasivne kuće obično se nazivaju i niskoenergetskim kućama, ali razlika je u tome što su za niskoenergetske kuće postignuti standardi za gradnju, a pasivna kuća zapravo bi bila najekstremniji oblik takvih kuća. Danas su ove kuće posebno popularne na zapadu jer smo i sami svjedoci kako cijene energenata odlaze u nebo pa je svatko u stalnoj potrazi za što energetski neovisnijom građevinom.

Pasivne kuće u konačnici troše i do čak 80 do 90 posto manje energije od klasičnih kuća. Njezini bi prozori trebali biti sa trostrukim ostakljenjem i punjeni argonom te bi trebali dobro brtviti kako bi se gubljenje energije smanjio na minimum. Također, za grijanje samih prostorija, ali i vode često se kod ovakvih kuća koristi tako – zvana dizalica topline (geotermalno grijanje), a zapravo se radi o činjenici da je tlo na određenoj dubini na konstantnoj temperaturi pa se ugrađuju cijevi s vodom koje idu do te dubine, a što u konačnici pridonosi i grijanju prostora i grijanju vode za korištenje.

Za kraj znajmo da je izgradnja pasivne kuće skuplja od klasične za oko 20 posto, ali ako uzmemo u obzir velike energetske uštede, dugoročno se radi o dobroj investiciji koja će se itekako isplatiti.